Eukaliptus (lat. Eucaliptus) je stablo koje potiče iz Australije i Tasmanije. Zimzeleno je i pripada familiji mirtovki (Myrtaceae), zajedno sa guavom, klinčićem i mirtom. Raste u formi visokih stabala ili manjih grmova. Listovi su poređani u jednom pravcu, uski, plavozelene boje, savijeni, sočni i kožasti i imaju kratku peteljku.
Cvetovi su specifični, jer nemaju latice, nego se u pupoljku nalazi mnoštvo pupoljaka koji su obuhvaćeni operkulumom, koji predstavlja srasle latice ili čašiče cveta. Plodovi su kupastog oblika, drvenasti i u njima se nalaze semenke.
Korenov sistem je veoma invazivan i potrebno mu je mnogo prostora. Osiromašuje zemljište, jer upija veliku količinu vode i hranljivih materija. Listovi i grane su bogati etarskim uljima, pa eukaliptus lako gori i predstavlja opasnost kod šumskih požara. Masovno se sadio u Španiji, ali su mnogi ekolozi protiv toga.
Eukaliptus je zimzelena biljka, ali neke vrste koje rastu u tropskim krajevima gube listove pri kraju sušnog perioda. Listove karakteriše dimorfizam. Mladi listovi su okruglastog oblika i naspramno raspoređeni, a kasnije su srpasti i naizmenično raspoređeni. Cvetanje uglavnom počinje nakon što biljka dobije odrasle listove.
Kora stabla se takođe razlikuje u zavisnosti od vrste, pa ona može biti glatka ili gruba koja se suši na stablu. Uglavnom je kora na dnu stabla grublja, a pri vrhu glatka. Eukaliptus je danas rasprostranjen širom Australije, a procesom kultivacije proširio se i u druge krajeve sveta.
Vrste eukaliptusa
Rod eukaliptusa je veoma velik i raznovrstan, i razlikuje se oko 800 vrsta unutar njega. Najčešće se deli na grmolike niske vrste i visoka stabla. Grmoliki ili žbunasti imaju veći broj manjih razgranatih stabljika, i najčešće se sreće u ravničarskim krajevima Australije sa toplom klimom i blagim zimama.
Vrste eukaliptusa koje se najčešće sreću su Citridora, Globulus, Pulchella, Polybractea, Camaldulensis, Gunni, Conferruminata, Deglupta i Cinerea.
Plavi eukaliptus
Plavi eukaliptus (lat. Eucalyptus Globulus) je vrsta veoma otporna na sušu, raste brzo i izuzetno lepo izgleda. Zbog otpornosti najčešće se koristi za pošumljavanje. Dostiže visinu od 30 m, a postoje i primerci od 80 m. Ne trpi senku i odgovaraju mu osunčana mesta. Ima dvopolne cvetove čije latice formiraju zašiljeni poklopac. Plod je čaura, sa 3 - 5 odeljaka u kojima se nalaze semenke.
Jabukov eukaliptus
Jabukov eukaliptus (lat. Eucalyptus Gunni) vodi poreko iz Tasmanije i predstavlja endemsku vrstu. Dostiže visinu od 10 - 25 m. Pogodan je za gajenje u oblastima sa oštrijim zimama, jer ima veliku otpornost na niske temperature.
Lekoviti eukaliptus
Lekoviti eukaliptus (lat. Eucalyptus Cinerea) je vrsta koja dobro podnosi niske temperature i do -13°C. Može se gajiti i u sušnim oblastima, jer se veoma dobro prilagođava uslovima sredine. Listovi su plavkasti, sa ružičastim i sivim nijansama.
Aromatični eukaliptus
Aromatični eukaliptus (lat. Eucalyptus Citridora) nosi naziv i limunski eukaliptus, jer listovi mirišu na limun. Dostiže visinu od 40 m ili veću, dobro podnosi sušu i niske temperature, do -6°C. Listovi su uski, cvetovi rastu u grupama od po 3, a kora stabla je glatka, bela ili sa ružičastim nijansama.
Silver dollar
Silver dollar (lat. Eucalyptus Polyanthemos) ima srebrnaste okruglaste listove koji podsećaju na kovanice, pa je tako dobio i naziv. Veoma brzo raste, podnosi niske temperature do -7°C, a u oblastima u kojima je korišten za pošumljavanje pokazao se kao invazivan. Dostiže visinu od 25 m, cvetovi su sitni i beli, sa žutim središtem. Podnosi sve tipove zemljišta.
Crveni eukaliptus
Crveni eukaliptus (lat. Eucalyptus Carnaldulensis) ima jedno glavno stablo iz koga mogu rasti tanja stabla. Cvetovi se javljaju u grupama od 7 - 9. Dostiže visinu od preko 50 m, a prečnik stabla je 1 - 2 m. Listovi su glatki zeleno plavičaste boje, u proseku veliki 10 - 15 cm.
Dugin eukaliptus
Dugin eukaliptus (lat. Eucalyptus Deglupta) je jedan od najlepših eukaliptusa i stablastih biljaka uopšte. Može dostići visinu do 75 m u prirodnom staništu, a inače raste do oko 50 m. Osetljiv je na niske temperature ispod 1°C. Kora stabla je glatka i tanka, svake godine se ljušti i daje nove boje.
Eucalyptus Pulchella
Kora ovog stabla je bela, a listovi su bogati etarskim uljima. Ima uske listove, stablo je jednostavno, a krošnja uska. Dobro podnosi sušu i uspeva i na kamenitim terenima, a najviše mu odgovaraju zemljišta sa dobrom drenažom.
Eucalyptus Conferruminata
Ova vrsta dostiže visinu od 2 - 8 m i spada u niske vrste. Ima žbunastu formu. Listovi su svetlozeleni, sjajni, dužine 4 - 9 cm, a širine 1 - 3 cm.
Eucalyptus Polybractea
Ova vrsta se mnogo koristi za proizvodnju etarskih ulja. Stablo dostiže visinu od 8 m, kora mu je hrapava, a na dnu je sive boje. Listovi su dužine od 10 cm, a širine 1.5 cm. Cvetovi su beli ili sivkasti u grupama od 7 - 11.
Uzgoj eukaliptusa
Eukaliptus se lako prilagođava uslovima sredine i može postati veoma invazivan, pa se to mora imati u vidu prilikom sadnje. Namenjen je gajenju na otvorenom jer stablo dostiže veliku visinu, a korenov sistem je jako razvijen. Potrebno mu je mnogo vlage i svetlosti, a lako se prilagođava raznim tipovima zemljišta. U zavisnosti od toga da li se biljka gaji na otvorenom, u bašti ili u saksijama, bira se i vrsta.
Zemljište
Eukaliptus se lako adaptira na razne tipove zemljišta i nema naročitih zahteva. Da bi dobro rastao, neophodno je da zemljište bude dobro drenirano. Biljka eukaliptusa dobro uspeva i na siromašnim zemljištima. Prilikom sadnje u posude, može se upotrebiti bilo koji kompost koji se koristi za druge sobne biljke.
Klima
Biljci eukaliptusa najviše odgovaraju tropska i suptropska, ali i umerena klima. Može rasti i u krajevima sa jako visokim temperaturama, kao što je Australija i Indija. Potrebno im je dnevno 8 - 10 sati sunčevog svetla i visoke temperature da bi rasle. Kod nas se mogu gajiti vrste koje dobro podnose niske temperature, kao što je Eucalyptus Gunni, koji izdržava temperature do -18°C.
Vreme sadnje
Idealno vreme za sadnju je mart i april, mada se može saditi i u leto, ali tada se mora redovno zalivati. Što ranije se posadi u toplijem delu godine, ima više vremena da se razvije i lakše podnese hladnije vreme.
Plodored
Eukaliptus nije pogodan za gajenje u blizini drugih biljka. Ima snažan korenov sistem i usvaja velike količine hranljivih materija. Takođe, sa njega otpadaju listovi i kora stabla što može ometati rast drugih biljaka.
U blizini eukaliptusa mogu da uspevaju samo biljke koje su skromne u pogledu kvaliteta zemjišta i kojima ne smeta senka koju pravi krošnja eukaliptusa. Biljke koje se mogu saditi su lavanda, mali zimzelen i pljuskavica. Lantana uspeva na ivicama šuma eukaliptusa.
Takođe je dobar izbor i ruzmarin koji podnosi osiromašeno zemljište. Kalifornijski hrast zahteva slične uslove. Ljubičasta žalfija takođe raste u sličnim uslovima, a ima i sličnu boju, pa dobro uspeva i lepo izbleda uz eukaliptus.
Bambus je prikladan za gajenje ispod i u blizini eukaliptusa, jer je veoma otporan i estetski prijemčiv. Čajevac i ljiljan dobro podnose vetrovita mesta, pa su pogodni za gajenje uz eukaliptus. Kleka i borovnica, takođe dobro rastu uz eukaliptus, iako zahtevaju drugačije uslove gajenja.
Biljkama pomorandže odgovara sadnja pored eukaliptusa, jer ih on štiti od vetra koji one loše podnose.
Faza mirovanja
Eukaliptus ulazi u fazu mirovanja tokom zime. Zalivanje se tada smanjuje, a đubrenje se potpuno obustavlja.
Sadnja eukaliptusa
Pri sadnji eukaliptusa važno je pažljivo odabrati mesto. Na otvorenom i u baštama mora biti dovoljno prostora kako bi mogao razvijati korenje, a udaljenost od zidova ili kuće treba da iznosi najmanje 10 m. Ako se sadi u posudu, ona mora biti dovoljno velika, ispunjena kompostom i treba je postaviti na sunččano mesto, najbolje u blizini prozora sa južne strane.
Sadnja semena
Seme se pre sadnje izlaže procesu stratifikacije. Supstance koje seme sadrži sprečavaju preuranjeno klijanje, a držanjem na niskim temperaturama kroz duži period, ove supstance se neutrališu. Seme se stavi u vlažan pesak i zatvori u plastične kese, a nakon toga ostavlja na temperaturi 2 - 5°C, najbolje u frižideru, na 4 nedelje.
Setva u zatvorenom se obavlja sredinom zime, da bi biljka mogla na proleće da se presadi na otvoreno. Seme se seje na površini zemljišta, pa se prekriva tankim slojem i nakon toga zaliva prskanjem. Počinje da klija za 14 - 21 dan.
Sadnja reznice
Razmnožavanje reznica se vrši u junu i julu. Odsecaju se izdanci dužine 10 cm i tretiraju se hormonima za ukorenjavanje. Reznice treba da imaju bar jedan pupoljak i sa njih se odstranjuju listovi. Kada se na ovaj način pripreme, sade se u posude sa zemljom. Temperatura na kojoj borave treba da bude 27 - 32°, a zemljište mora da bude neprestano vlažno. Ukorenjavanje nastupa za oko mesec dana.
Kalemljenje
Prilikom kalemljenja eukaliptusa, najefikasniji je metod bočnog klina. Za podlogu se uzima sadnica dobijena iz semena kompatibilne sorte sa onom koja se želi dobiti kombinovanjem podloge i kalema.
Pri sadnji u posude, koristi se supstrat za opštu namenu ili obična baštenska zemlja kojoj se dodaje zemlja za gajenje rododendrona, kao i pesak koji povećeva drenažu. Kada se biljka sadi na otvorenom, nema velike zahteve prema zemljištu, jedino moraju imati dobru drenažu da ne bi došlo do oštećenja korena usled prevelike vlažnosti.
Uzgoj u bašti
Eukaliptus koji raste u formi stabla ne bi bilo dobro saditi blizu građevina zbog snažnog korenovog sistema koji može oštetiti instalacije i cevi. Takođe može izazvati nezgode zbog odbacivanja starih grana.
Pri sadnji u bašti treba pažljivo odabrati mesto sa dovoljno svetlosti i na kome će imati dovoljno prostora da se širi. Eukaliptus usvaja mnogo hranljivih materija iz zemljišta, pa treba izbegavati sadnju u blizini povrtarskih kultura koje bi usled toga slabije rasle.
Rupa za sadnju bi trebala biti dvostruko veća od posude sa mladom biljkom, a zemljište mora imati dobru drenažu. Mlade biljke ne zahtevaju oslonac i ako se neguju na pravilan način, brzo rastu i predstavljaju ukras za okolinu.
Uzgoj u stakleniku
Širom sveta se eukaliptus gaji u plastenicima ili staklenicima. Da bi rastao dobro, mora imati obezbeđeno minimalno 6 sati svetla dnevno, kao i dovoljno vlage.
Uzgoj u saksijama
Saksije u kojima će se gajiti eukaliptus moraju imati na dnu rupe kroz koje će isticati suvišna voda i drenažu. Supstrat treba da bude lakši, a na dno rupe je dobro staviti pesak. Saksija se može držati na terasi u proleće i leto, jer će na taj način zbog velike količine svetlosti, biljka početi da razvija nove listove.
Ako se biljka eukaliptusa gajena u saksiji drži u stanu, zaliva se 3 - 4 puta nedeljno, a ako se nalazi na otvorenom, preko leta se zaliva svakog dana. Đubrenje eukaliptusa u saksijama se obavlja u proleće, đubrivom koje je namenjeno sobnim biljkama.
Održavanje zasada
Kada se eukaliptus gaji u kući, potrebno mu je više nege koja se odnosi na redovno zalivanje, đubrenje i orezivanje, kao i na obezbeđivanje mesta u blizini prozora, sa južne strane.
Eukaliptus koji raste na otvorenom, zaliva se u sušnim periodima, ali je dovoljno umereno zalivnje, jer ima snažan i dubok korenov sistem koji lako crpi vodu i hranljive materije iz zemljišta. Ako u toku dana nije izložen dovoljnoj količini svetlosti, listovi eukaliptusa počinju da gube boju, a ponekad i opadaju.
Održavanje i nega
Eukaliptus je veoma otporna biljka i lako se prilagođava različitim uslovima sredine. Da bi što bolje rastao i razvijao se, ipak mu je potrebno obezbediti neke osnovne uslove koji se odnose na zalivanje i svetlost.
Zalivanje
U uslovima vruće klime, mlade biljke se zalivaju jednom nedeljno, a starijima je dovoljno zalivanje na 7 - 21 dan. Između zalivanja bi gornji sloj zemlje trebao da se osuši. Biljkama koje se gaje u posudama potrebno je češće zalivanje, pa se u vrelim letnjim mesecima zalivaju svakodnevno, ali umereno.
U svežijim delovima godine, biljke eukaliptusa koje rastu na otvorenom i one u posudama, zalivaju se kada se površina zemljišta osuši. Eukaliptus usvaja veliku količinu vode iz zemljišta, ali i pored toga je prilično otporan na sušu.
Đubrenje
Biljke koje su posađene na otvorenom uglavnom ne treba đubriti, sa izuzetkom mladih biljaka koje se još ukorenjavaju. Đubrenje im je potrebno kada se orezuju i tada se primenjuje univerzalno đubrivo. Eukaliptus gajen u posudama se može prihranjivati đubrivom za sobne biljke, a naročito je pogodno ono koje sadrži veću količinu kalijuma.
Razmnožavanje
Eukaliptus se može razmnožavati pomoću semena, kalemljenjem ili reznicama. Razmnožavanje semenom je najčešće, ali se često primenjuje i kalemljenje za koje se uzimaju sadnice koje su gajene u kontejnerima. Razmnožavanje reznicama je nešto komplikovanije i nije uvek uspešno.
Presađivanje
Može se vršiti presađivanje samo veoma mladih stabala ili malih vrsta, jer je korenov sistem jako razvijen. Da bi se koren uspešno izvadio iz zemlje, potrebno je kopati duboko, a presađuje se u duboke rupe da bi mogao da se razvija. Presađivanje predstavlja veliki stres za biljku, pa stabla zahtevaju posebnu brigu, redovno zalivanje, đubrenje, zaštitu od jakog sunca i vetrova.
Eukaliptus koji se gaji u posudi se presađuje na nekoliko godina u posudu koja je veća za 1 - 2 cm od dotadašnje.
Orezivanje
Ako se eukaliptus gaji u posudama, svakog proleća bi ga trebalo odseći na visinu od oko 30 cm. Na taj način se postiže oblik grma. Kod biljaka koje se gaje u baštama, kao što su Eucalyptus globulus ili Eucalyptus gunnii, gornje grane se orezuju kod veoma mladih biljaka. Tom prilikom se ne dira središnje stablo.
U toku prve godine se orezuju bočni izdanci na donjem delu stabla, na pola, a izdanci na gornjem delu se ostavljaju. U drugoj godini, izdanci koji su prethodne godine orezvani se odsecaju potpuno, a oni koji su u sredini stabla se seku do pola. Ovakav način orezivanja se ponavlja svake godine i pri tome grane treba orezivati tako da rastu prema spoljašnjem delu stabla.
Orezivanje eukaliptusa koji rastu napolju, najbolje je vršiti od februara do početka marta.
Podmlađivanje
Da bi se eukaliptus podmladio, odstranjuju se bolesne i stare grane i listovi. U zavisnosti od toga da li raste u formi stabla ili žbuna, orezuje se da bi mu se održao oblik, kao i za podsticanje rasta i bujnosti.
Proređivanje
Ako se eukaliptus gaji u posudama, proređuje se tako što mu se odstranjuju bolesne ili odumrle grane i listovi. Ako se biljka gaji u formi grma, potrebno je orezivati kako bi se oblikovala i uklanjati grane koje rastu sa strana. Kod visokih stabala se ovakav način oblikovanja ne može primenjivati.
Priprema za sledeću sezonu
Priprema podrazumeva uklanjanje odbačenih i bolesnih grana i drugih delova biljaka, kao i onih koje su napale štetočine. Za sorte koje su osetljive na niske temperature koriste se pokrivači za zaštitu.
Bolesti
Kod eukaliptusa se bolesti najčešće javljaju zbog loših vremenskih uslova, loše drenaže zemljišta i previše vlage. Najčešće bolesti su fitoftora, pepelnica, antraknoza i truljenje drveta.
Antraknoza
Antraknoza je gljivična bolest kojoj odgovaraju vlažni uslovi, a naročito su ugrožene mlade biljke. Znaci bolesti su smeđe lezije koje se javljaju na granama, mladim grančicama i listovima i oni vremenom propadaju. Dok se bolest još nije proširila korisno je orezivanje obolelih grana, a kasnije se primenjuju fungicidi.
Fitoftora
Fitoftora je takođe bolest koju izazivaju gljivice i može se javiti na svim delovima biljke. Napadnuti listovi požute i opadaju, biljka slabije raste, a u kasnijim fazama, stablo ispušta crvenkastu ili tamnu tečnost. Pri prvim simptomima potrebno je delovati fungicidima, u kasnijim fazama se veoma teško leči.
Truljenje drveta
Truljenje drveta nosi naziv i srčano truljenje eukaliptusa. Najugroženije su stare biljke, a bolest se ogleda u postepenom truljenju stabla i grana. Veoma se teško leči, pa je obolele biljke najbolje u potpunosti ukloniti.
Pepelnica
Pepelnica se naziva i praškasta plesan i takođe je izazivaju gljivice. Znaci pojave bolesti su listovi i stabljike prevučeni sivom ili belom prevlakom. U preventivne svrhe koriste se preparati na bazi sumpora, a u ranim fazama mogu pomoći fungicidi, dok se kasnije teže leči.
Štetočine
Eukaliptus je prilično otporan na štetočine, jer sadrži velike količine etarskih ulja u listu, koja ih odbijaju. Najčešće ga napadaju lisne vaši, eukaliptusov žižak i eukaliptusov svrdlaš.
Eukaliptusov svrdlaš
Ova štetočina vuče poreklo iz Australije, ali se danas može sresti u svim krajevima u kojima se gaji eukaliptus. Deli se na dve vrste: Phoracantha recurva i Phoracantha semipunctata, koje mogu naneti velike štete eukaliptusu. Najugroženije se biljke koje su već oštećene ili pod stresom. Polažu larve ispod kore stabla i one se hrane biljkom, pa napadnuto stablo najčešće brzo odumire.
Eukaliptusov žižak
Eukaliptusov žižak (lat. Gonipterus scutellatus) je insekt dužine oko 13 mm, sivosmeđe boje. Polaže jajašca i na licu i na naličju listova, a larve se hrane listovima i mladim izdancima. Prirodni neprijatelji su im ose koje potiču iz Australije, ali su ih uvezle zemlje širom sveta da bi se sprečio napad žiška.
Lisne vaši
Ove štetočine najviše napadaju mlade izdanke i listove. Kod slabijih napada, biljka se može isprati blagim rastvorom sapunice, a pri jačim napadima, moraju se koristiti hemijska sredstva. Hrane se listovima iz kojih isisavaju sokove, usled čega listovi žute i opadaju.
Upotreba eukaliptusa
Biljke eukaliptusa su od velikog privrednog značaja, u drvnoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Može se koristiti na mnogo načina. Spada u otrovne biljke i zbog toga nije pogodan za konzumiranje.
Berba
Eukaliptus se na plantažama gaji prvenstveno zbog proizvodnje etarskog ulja koje ima svoju ulogu u farmaceutskoj industriji. Berba se obavlja mehanički, mašinama za berbu, postoje pogoni u kojima se obvlja destilacija, a transport se obavlja u velikim plastičnim buradima.
Biljka je spremna za prvu berbu nakon 18 - 24 meseca od sadnje kada se stabla odsecaju do površine zemlje. Naredno branje će biti moguće kada dostignu visinu od 1 - 2 m. Prilikom branja se često koristi i uređaj za destilaciju u kome se ubrano lišće odmah ekstrahuje postupkom destilacije pomoću vodene pare, u skladu sa standardima.
Skladištenje
Ako se listovi ne prerade odmah nakon branja, potrebno je njihovo čuvanje na tamnom i suvom mestu do procesa obrade. Ekstrahovano ulje se pakuje u tamne boce i skladišti u suvim i hladnim prostorijama koje nisu izložene sunčevim zracima. Ako se pravilno skladišti, može da traje godinu dana.
Medicina
Etarsko ulje, koje se ekstrahuje iz listova eukaliptusa, ima antiseptičko i antibakterijsko dejstvo. Najčešće se koristi kod infekcija disajnih puteva, začepljenog nosa, kod upale desni, a stimuliše i intelektualne aktivnosti. Ulazi u sastav pastila, žvakaćih guma, krema i šampona.
Drvna industrija
Drvo eukaliptusa je zbog svoje tvrdoće prilično teško za obradu. Od njega se prave manji komadi nameštaja, a veoma je otporan i zbog toga pogodan za baštenski nameštaj.
Zanimljivosti
Naučnici su putem DNK iz fosilnih ostataka zaključili da su eukaliptusi živeli na Zemlji još dok je Australija bila povezana sa Antarktikom. U Patagoniji su pronađeni fosili listova eukaliptusa, starosti oko 52 miliona godina.
U 18. veku, naučnici Joseph Banks i Daniel Solander su prvi put klasifikovali eukaliptus. Tada počinje i njegovo gajenje širom Zapada.
U krošnjama eukaliptusa žive koale, koje se hrane njegovim listovima. Najveći eukaliptus se nalazi u Tasmaniji, blizu grada Hobarta, nosi ime Centurion i visok je 99.6 m. Aborigini su eukaliptus smatrali svetim drvetom, koje je bilo simbol podzemnog sveta, neba i zemlje.
Foto: Georg Schäfer / Pixabay
Ostavite odgovor